Obitelj Janković

Moderni Daruvar (kao i neka njegova heraldička obilježja) nastaje u drugoj polovici 18. stoljeća. To je vrijeme dolaska velikog župana Antuna Jankovića koji privučen toplim izvorima početkom šezdesetih godina 18. stoljeća, smješta sjedište svog veleposjeda u tada zanemareno područje i počinje formirati konture Daruvara. Dakle, izvori privlače heraldičkog ždrala koji donosi ime ovom prostoru.

Ovaj pečat gradskog identiteta je najstariji očuvani simbol budnosti ove obitelji i prostora nad kojima je ždral bdio. Inače su razne vrste ptica čest simbol u heraldici, a ždrala od ostalih močvarica prepoznajemo upravo po kamenu koji drži u desnoj uzdignutoj kandži. Plemstvo i grb sa ždralom dodijeljeni su braći Janković (Mathias und Peter) 26. kolovoza 1588. što je najstariji heraldički ždral slavonskog plemstva. Potvrda o plemstvu je izgubljena prilikom prisilnog boravka obitelji u Bosni. Povratkom na područje pod krunom sv. Stjepana, Bonaventura Janković moli novu potvrdu plemstva i dobiva ju 25. prosinca 1722. poveljom Karla VI., što je 3. veljače 1723. svečano prihvatio Pečuh i županija Baranja. Taj simbol je nastao prema pučkom vjerovanju da ždralovi čuvaju svoga kralja. Nakon što ga okruže, pred spavanje, barem jedan od čuvara mora ostati budan pa naizmjence stoji na jednoj nozi, a u drugoj drži kamen. Ako stražar zaspi, kamen pada na tlo ili u vodu i budi ostale.

Najaktivniji predstavnik ove obitelji bio je Bonaventurin unuk, Antun. On je rođen je u Pečuhu 5. svibnja 1729. godine, od oca Nikole Jankovića i Katarine r. Adamović, porijeklom iz imućne i ugledne plemićke obitelji. U Pečuhu im je rođeno petero djece. Mladi Antun nakon završenog studija filozofije i prava oko 1750. godine radi kao pravni zastupnik Virovitičke županije, a 1756. dobiva počasnu službu bilježnika Požeške županije, gdje iduće godine postaje podžupan. Bio je na vjenčanju Josipa II., budućeg vladara, kao izaslanik Požeške županije. Počasni naslov, dodatak imenu „de Daruvar“ (Daruvarski), dobio je u diplomi carice Marije Terezije od 28. veljače 1765. Iste godine se ženi Katarinom Kiss (1744.-1792.), kćerkom vesprimskog podžupana, s kojom je imao sina Antoniusa koji nije doživio zrelu dob.

U njegovo vrijeme nastaju glavni spomenici daruvarske baštine: Antunova kupka, crkva Presvetog Trojstva, dvorac i vizija koja je uz jedan od najljepših baroknih dvoraca u Hrvatskoj zamislila veliki perivoj (dovršen 1780.), u kojem je zasađen daruvarski Adam, prvorazredni spomenik hortikulture. On sadi egzotična stabla ginkga bilobe i stvara temelje za današnje perivoje - privlačno gnijezdo iako, znakovito, ostaje bez potomstva. U počecima Antunove uprave nastala je zgrada vlastelinske žitnice u Daruvaru, smještena iznad kapele, a ispod budućeg dvorca. Na njezinom južnom zidu sačuvao se najstariji prikaz Antunovog grba na nekoj građevini (1768). Grof je vrijedno radio na prosperitetu ovih krajeva do 1789. U novinama Pressburger Zeitung je objavljena vijest da je „16-tog u šest sati poslijepodne preminula njegova ekselencija, grof Anton Jankovich v. Daruvar, nakon kratke bolesti“.

Njega je naslijedio brat Ivan (1731.-1798.), istaknuti časnik u Sedmogodišnjem ratu protiv Pruske (1756.-1763.). Bio je podžupan Požeške županije. Najveću počast dvorskog savjetnika, dobiva 3. travnja 1794. godine od Franje II., zbog borbi protiv revolucionarne Francuske. U njegovo vrijeme nastaje prva staklana na daruvarskom području, a uz njegovo ime vezujemo Ivanovo vrelo i kupku, nastale zaslugom njegove udovice Alojzije Festetić. Ona nije bila u najboljim odnosima sa svojim posinkom Izidorom (1789.-1857.), koji je bio sklon sukobima s okolinom. Izidorov brak s Eleonorom groficom Pejačević - Virovitičkom nije uspio, a česte su bile bune i nemiri kmetova. Ipak, u vrijeme Izidorove uprave Daruvar postaje trgovište 1837., a 1840. dobiva i prvu pivovaru.

Politički najpoznatiji, ali i posljednji Janković Daruvarski je Julije (1820.-1904.). Požunsku akademiju i studij prava je završio kao prvi i najodličniji (primus eminens). Bio je u dobrim odnosima s banom Jelačićem. Grofovski naslov mu je obnovljen 1857. a u obiteljski grb dodaju se heraldički elementi grba obitelji Montbel (dvije tvrđave s tornjevima i kruništem). Veliki župan postaje sa četrdeset i jednom godinom, a bio je i jedan od vođa Unionističke stranke. Na iznimno važnom zasjedanju Hrvatskog sabora 1861. bio je potpredsjednik. Branio je hrvatske interese prilikom dogovaranja Hrvatsko-Ugarske nagodbe.

Obnovio je dvorac, osobito interijer, 1868. i dodao altanu nad južnim ulazom. Potiče razvoj školstva (djevojačke škole u Požegi, sufinancirao osnivanje realne gimnazije u Osijeku te škole milosrdnih sestara u Daruvaru utemeljio zaklade za školovanje učenika u Požegi i Zagrebu te u Gospodarskom učilištu u Križevcima) i gospodarstva, a 1872. s Arturom Nugentom dobiva dopuštenje za početak radova na izgradnji uskotračne pruge od Virovitice preko Daruvara i Pakraca do Nove Gradiške. Razočaran politikom, 1873. odbija bansku čast i povlači se iz javnog života. Grof i supruga, Ljudevita r. Montbel odlaze u Austriju. Posjed prodaje 18. travnja 1879. godine čime prestaje doba plemenitih Jankovića Daruvarskih na ovim prostorima. Ali ostaju godovi na stablima koji mjere više stoljeća u Julijevom perivoju i šum vode na Julijevom izvoru.

Djelovanjem pl. obitelji Janković nastaju temeljni vizualni simboli baštine:
⦁ topli izvori (vezani uz samo ime stanovnika ovog kraja u pretpovijesno doba, ali i uzrok Antunova odabira za sjedište posjeda);
⦁ ždral (kao višeslojni simbol, danas najistaknutiji u grbu grada, ali i najprepoznatljivi turistički suvenir);
⦁ dvorac (jedan od rijetkih baroknih dvoraca u centru grada);
⦁ stablo (kao najstariji živi svjedok formiranja grada i perivoja koji su izvor užitka mnogim domaćim stanovnicima i gostima);
⦁ pehar (od antičkog diatretnog pehara pronađenog u Antunovo vrijeme do današnjih nagrađivanih vina).

Sve te simbole može se povezati s formiranjem daruvarskog identiteta, koji se otkriva kroz povijesni razvoj i zastoje. Strukture dugog trajanja na daruvarskom području nakon analize povijesnog kretanja otkrivaju pet značajki koje se manje-više prožimaju. To su šume/stabla, izvori/vode, iscjeljivanje/liječenje, budnost/čuvanje i zaštita/svjesna obrana ranije spomenutih vrijednosti. Sve te vrijednosti je plemićka obitelj Janković prepoznala i obnovila u ovom kraju. U razdobljima daruvarske povijesti pronađeni su simboli koji nas spajaju s identitetom. Na nama i našim gostima je da ih otkrivamo u svakodnevnim životima. Važna je spoznaja da pojedinci, svojom stručnošću, voljom i radom mogu od močvarnih sela stvoriti lijepe gradove, iskoristiti svoj utjecaj i bogatstvo na širenje kulture i promicanje znanja.

Autor teksta: Zdravko Palavra

Autor fotografija: Predrag Uskoković